Otpad često posmatramo kao nešto što čim nestane iz našeg vidokruga, nestaje i iz glave. Čim ga bacimo u kantu, gotovo da nikad više ni ne razmišljamo o njemu. Međutim, gdje on zapravo završava i i koja je stvarna cijena ove rastuće planine otpada po našu okolinu, zdravlje i ekonomiju?

U Bosni i Hercegovini, istina je istovremeno i zabrinjavajuća i urgentno traži reakciju.

Put otpada u BiH

Svakog dana domaćinstva, privreda i industrija širom zemlje proizvedu na hiljade tona otpada. Štaviše, Samo u 2021. godini, Bosna i Hercegovina proizvela je 1,2 miliona tona komunalnog otpada – što je povećanje od 1,8% u odnosu na prethodnu godinu. To znači da je svaki stanovnik proizveo u prosjeku 356 kg otpada – gotovo koliko i odrasli polarni medvjed! 

Dio tog otpada preuzimaju komunalne službe i odvoze na deponije. Dio završi tako što bude spaljen na otvorenom. Ipak, prema podacima Stockholmskog instituta za zaštitu okoliša (SEI), oko 25% ukupno odbačenog otpada završi na divljim deponijama u BiH. UNDP je registrovao više od 1.400 divljih deponija širom zemlje. Pritom, pomenute divlje deponije nisu samo estetski neprihvatljive, već i opasne, jer predstavljaju leglo zaraze, zagađenja i potencijalno izvorište požara.

Još alarmantnije, u aprilu 2025. godine samo šest deponija u Bosni i Hercegovini ispunjavalo je standarde Evropske unije. To znači da se većina otpada i dalje zakonski odlaže na deponije koje ne ispunjavaju osnovne okolišne standarde. 

Mnoge deponije nemaju nepropusne podloge, sisteme za sakupljanje deponijskog plina, niti postrojenja za tretman procjednih voda. Otpadu se ne pristupa selektivno. Miješaju se opasne materije, biorazgradivi otpad i ostali komunalni otpad, bez prethodnog sortiranja. Posljedica toga je isticanje otrovnih supstanci u zemljište i podzemne vode, isparavanje toksičnih gasova i zagađenje ekosistema koje može trajati decenijama. 

Uticaj na okoliš: Prijetnja po prirodu i klimu

Otpad koji završi u prirodi ne nestaje sam od sebe. Plastika se razgrađuje stotinama godina. Jedna plastična boca raspada se više od 450 godina, pri čemu se razlaže na mikroplastiku koja ulazi u vodu i naposlijetku u lanac ishrane. 

Organski otpad na deponijama dovodi do proizvodnje metana – gasa staklene bašte koji je s aspekta kratkoročnog zagrijavanja atmosfere 80 puta snažniji od ugljen-dioksida u pogledu toplote koju zadržava u atmosferi. 

Nepropisno odložena elektronska i električna oprema, baterije i medicinski otpad mogu kontaminirati vodu i ubijati divlje životinje.

Bosna i Hercegovina je dom izuzetnog biodiverziteta, s oko 5.000 vrsta vaskularnih biljaka, što čini oko 30% balkanskih endemskih vrsta, čineći time ovaj region ključnim za očivanje biljnog svijeta. Nacionalni park Sutjeska, jedan od tri nacionalna parka u državi, sadrži 2.600 vaskularnih biljnih vrsta, uključujući endemske crne borove i bukve stare više od 300 godina – posebno u prašumi Perućica. Kada je riječ o fauni, BiH naseljavaju mrki medvjedi, balkanske divokoze, vukovi, risovi, divlje mačke i više od 300 vrsta ptica – uključujući zlatnog orla i sivog sokola – vrste koje uspijevaju u zaštićenim područjima.

Sav ovaj prirodni kapital je pod direktnom prijetnjom. Bez funkcionalnog sistema upravljanja otpadom, BiH rizikuje nepovratnu štetu cjelokupnoj svojoj prirodnoj baštini.

Ekonomski uticaj: Otpad je – bacanje novca

Loše upravljanje otpadom nije samo okolišni problem, već predstavlja i ekonomski gubitak. 

Uklanjanje neegalnih, odnosno divljih deponija, čišćenje rijeka i sanacija zagađenog zemljišta košta općine milione maraka godišnje – novac koji bi mogao biti uložen u škole, zdravstvo ili infrastrukturu. Istovremeno, zemlja trpi finansijsku štetu time što gubi vrijedne resurse koji se trenutno odbacuju.

Aluminij, plastika, papir, tekstil i organski otpad imaju ekonomski potencijal u pogledu sekundarnih sirovina, međutim kad se ti tipovi otpada pomiješaju i zatrpaju, ta dodatna vrijednost se gubi. Funkcionalna cirkularna ekonomija mogla bi pretvoriti ovaj otpad u resurs i otvoriti nova radna mjesta i poslovne prilike.

Pored toga, u Bosni i Hercegovini ne postoji postrojenje za tretman industrijskog i opasnog otpada. To u praksi znači da se većina tog opasnog otpada generiranog u BIH izvozi u EU na obradu, što predstavlja skup i neodrživ pristup.

Uticaj na zdravlje: Tiha kriza

Nepropisno upravljanje otpadom ima direktne posljedice po javno zdravlje. Otvoreno spaljivanje otpada emituje štetne čestice i kancerogene materije. Procjedne vode zagađuju podzemne vode, koje predstavljaju izvor pitke vode. Nelegalne, divlje deponije postaju legla komaraca, pacova i drugih prenosilaca bolesti.

Stanovništvo koje živi u blizini nesanitarnih deponija češće obolijeva od respiratornih infekcija, kožnih bolesti i stomačnih tegoba. Djeca su posebno osjetljiva. Dugoročni troškovi po zdravstveni sistem, produktivnost i opće blagostanje stanovništva su veliki.

Zašto su promjene hitne?

Bosna i Hercegovina nije usamljena u suočavanju sa svim ovim izazovima. I druge zemlje Zapadnog Balkana suočavaju se s naslijeđem neulaganja u infrastrukturu za upravljanje otpadom. Međutim, promjene su već na vidiku.

U okviru procesa pristupanja Evropskoj uniji, BiH će morati da uskladi svoje propise s ambicioznim okolišnim ciljevima EU i standardima cirkularne ekonomije. To znači manje oslanjanja na deponije, veće stope reciklaže i ulaganje u sisteme koji promovišu prevenciju, ponovnu upotrebu i oporavak, odnosno iskorištavanje otpada.

Međutim, ovdje ne govorimo isključivo o pitanju usklađivanja s EU – već i o prilici da se izgradi čistija, pravednija i održivija budućnost.

Neki koraci su već napravljeni – uz podršku Evropske unije, Švedske i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD), novi regionalni centar u Živinicama je u funkciji već od aprila 2025.. To je prva sanitarna deponija s integriranim reciklažnim dvorištem i sistemom za upravljanje deponijskim gasom u Tuzlanskom kantonu. Obuhvata oko 100.000 stanovnika, ima infrastrukturu za tretman procjednih voda i prikupljanje metana. 

Uloga CETAP-a: Pokretač promjene

Projekat CETAP (Circular Economy Transition Action Plan – Akcioni plan za tranziciju ka cirkularnoj ekonomiji) pokrenut je kako bi podržao ovu transformaciju u svrhu smanjenja količine otpada, povećanje stope reciklaže i uspostavljanje cirkularne ekonomije. Kroz rad s lokalnim vlastima, preduzećima i zajednicama na razumijevanju prave cijene i vrijednosti otpada, CETAP postavlja temelje za promjenu.

Konkretno, kroz istraživanja zasnovana na podacima, kampanje za podizanje svijesti i razvoj pilot-programa, CETAP:

• identificira ključne tokove otpada i potencijal za cirkularnost;
• Pomaže lokalnim samoupravama u unaprjeđenju sistema za prikupljanje i selekciju otpada;
• Uključuje građane u aktivnosti smanjenja, ponovne upotrebe i reciklaže;
• Zagovara ulaganja u cirkularna rješenja.

Otpad ne mora biti teret. On može predstavljati priliku, postati resurs.

Šta vi možete uraditi?

Rješavanje krize otpada u BiH zahtijeva zajednički napor. Svako od nas ima neku svoju:

• Razdvajajte sopstveni otpad: Odvojite materijale koji se mogu reciklirati od miješanog otpada; Tražite bolju infrastrukturu za odvajanje otpada od lokalnih vlasti;
• Izbjegavajte plastiku za jednokratnu upotrebu; Koristite višekratne alternative kada god je tako nešto moguće;
• Prijavite nelegalno bacanje otpada i divlje deponije; Podignite glas i pozivajte na odgovornost;
• Podržite preduzeća koja su u cirkularnom toku; Kupujte lokalno, popravljajte uređaje umjesto da ih bacate, birajte proizvode od recikliranih materijala.

Male promjene, kad ih usvoji zajednica, odnosno više njih, dovode do velikih rezultata.

Ka čistijoj Bosni i Hercegovini

Skriveni troškovi otpada su previsoki da bismo ih ignorisali. Od zagađenih rijeka i narušenog zdravlja do izgubljenih ekonomskih prilika, sadašnji sistem jednostavno nije održiv.

Međutim, uz prave politike, pametna ulaganja i podršku javnosti, Bosna i Hercegovina može postati zemlja cirkularne ekonomije. Zemlja u kojem se pojava otpada sprječava još u fazi dizajna proizvoda, materijali se ponovo koriste, a priroda ostaje zaštićena.

Projekat CETAP je ponosan što je dio ove ključne tranzicije. Jer otpad ne nestaje sam od sebe. On oblikuje našu budućnost.