Kao i kod svih velikih pitanja, odgovor nije jednostavan. Kao potrošači, mi biramo šta kupujemo i kako se toga rješavamo; kao privredni subjekti, biramo šta prodajemo i na koji način; s druge strane, komunalna preduzeća u okviru svojih budžeta obavljaju prikupljanje, sortiranje i recikliranje otpada. Vlade i jedinice lokalne samouprave imaju zadatak da razvijaju politike i zakonodavstvo kojima se unapređuju prakse upravljanja otpadom.

U cirkularnom sistemu, otpad više nije problem koji treba sakriti, izvesti ili uvesti – on je resurs kojim se zajednički upravlja. Za Bosnu i Hercegovinu, ova promjena ne zavisi od jedne politike, jedne kampanje ili jedne investicije, već od koordiniranog djelovanja građana, privrede i institucija, pri čemu svaki akter ima posebnu i nezamjenjivu ulogu.

Kada posmatramo otpad u ovom kontekstu, postaje jasno da problem ne pripada samo jednom akteru, već da je odgovornost zajednička. Na kraju krajeva, svi smo mi, kao društvo, odgovorni za otpad koji proizvodimo.

Izazovi

Iako se planovi upravljanja otpadom izrađuju u skladu s EU standardima i domaćim zakonodavstvom – što će unaprijediti mogućnosti i načine recikliranja u Bosni i Hercegovini – važno je razmotriti i koji dodatni napor se može dodatno uložiti već sada.

Neophodno je prepoznati izazove s kojima se građani suočavaju: bilo da je riječ o nedostatku znanja o koristima smanjenja otpada u BiH, ograničenom pristupu infrastrukturi za kućno recikliranje ili niskoj motivaciji za recikliranje, jer se tako nešto često nalazi nisko pozicionirano na listi neposrednijih životnih prioriteta.

Nema svrhe u izbjegavanju ovih izazova. Njihovo priznanje ne znači da su građani nemoćni.

Domaćinstva: Gdje cirkularnost počinje

Kao potrošači, možemo okrenuti pitanje odgovornosti za otpad naglavačke i zapitati se: ko je odgovoran za otpad koji ne proizvodimo?  Najveći uticaj na količinu otpada možemo ostvariti tako što ga uopće nećemo ni stvoriti – a to počinje u samom domaćinstvu.

Postoji model poznat kao „hijerarhija otpada“, koji rangira opcije upravljanja otpadom prema njihovom utjecaju na životnu sredinu:

1. Prevencija
2. Priprema za ponovnu upotrebu
3. Recikliranje
4. Oporavak / iskorištenje
5. Odlaganje

Često se, kada ljudi razmišljaju o smanjenju negativnog uticaja otpada, fokusiraju na recikliranje. Međutim, u hijerarhiji otpada recikliranje se nalazi tek na trećem mjestu. Smanjenje i ponovna upotreba nisu samo jednostavniji, već imaju i znatno veći efekat od recikliranja, oporavka ili odlaganja. Prevencija nastanka otpada nalazi se na vrhu hijerarhije i donosi najveće ekonomske i ekološke koristi.

Domaćinstva su prva tačka na kojoj materijali ili zadržavaju svoju vrijednost ili postaju otpad. Način na koji građani razdvajaju, skladište, popravljaju, ponovo koriste ili odbacuju proizvode direktno određuje da li se materijali mogu vratiti u ekonomiju ili završavaju na deponijama.

U Bosni i Hercegovini, mnogi građani već praktikuju neformalnu cirkularnost – popravljaju uređaje, ponovo koriste ambalažu i produžavaju vijek trajanja proizvoda, često iz nužde. Ipak, bez dosljednih sistema prikupljanja, jasnih uputa i povjerenja da će razdvojeni otpad zaista biti pravilno tretiran, ovi napori često djeluju uzaludno.

Tranzicija zahtijeva više od poruke „bolje reciklirajte“. Ona zahtijeva povjerenje, jasnoću i praktičnost – sisteme koji nagrađuju učešće. Kada građani razumiju zašto je razdvajanje važno, imaju mogućnost da recikliraju i mogu vidjeti stvarni efekat svojih postupaka, promjena ponašanja pritom dolazi sama po sebi.

Privredni subjekti: Od generatora otpada do pružalaca rješenja

Privredni subjekti nalaze se u središtu tokova materijala. Oni dizajniraju proizvode, biraju ambalažu, upravljaju logistikom i utiču na obrasce potrošnje. U linearnom modelu, otpad predstavlja trošak. U cirkularnom modelu, on postaje strateški resurs.

Za kompanije u Bosni i Hercegovini, cirkularnost donosi jasne mogućnosti:

• Smanjenje troškova materijala kroz ponovnu upotrebu i sekundarne sirovine.
• Otvaranje novih tržišta za usluge popravke, obnove i recikliranja.
• Jače usklađivanje s EU standardima, čime se povećava konkurentnost na izvoznim tržištima.

U okviru projekta CETAP, razvija se Platforma za razmjenu otpada. Ova platforma će omogućiti preduzećima širom zemlje da svoj „otpad“ ponude drugim organizacijama koje te materijale mogu koristiti kao vrijedne ulazne sirovine i resurse.

Također razmatramo i primjenu EPR sistema (sistema proširene odgovornosti proizvođača), koji predstavljaju ključni alat u ovoj tranziciji. Oni pomjeraju odgovornost dalje sa samog odlaganja ka odgovornosti za čitav životni ciklus proizvoda – podstičući bolji dizajn, finansiranje sistema prikupljanja i podršku infrastrukturi za oporavak.

Međutim, EPR sistem funkcioniše samo kada su privredni subjekti uključeni kao partneri, a ne samo kao obveznici plaćanja. Transparentna pravila, dosljedna i pravična primjena i predvidivi sistemi omogućavaju kompanijama da sa sigurnošću ulažu u cirkularna rješenja.

Institucije: Omogućavanje funkcioniranja sistema

Vlade i javne institucije drže okvir sistema na okupu. Njihova uloga nije da direktno upravljaju otpadom, već da stvore uslove u kojima cirkularni sistem upravljanja otpadom može funkcionisati.

U složenom upravljačkom sistemu Bosne i Hercegovine, koordinacija je jednako važna kao i zakonodavstvo. Usklađivanje propisa na entitetskom nivou, jačanje nadzora, podrška općinama i kantonima, te obezbjeđivanje transparentnosti podataka – sve su to ključni koraci.

Podjednako je važno i povjerenje javnosti. Kada građani i privreda vjeruju da su institucije sposobne, dosljedne i pravične, nivo njihovog učešća raste. Politike cirkularne ekonomije ne uspijevaju kroz kontrolu, već kroz kredibilitet.

Institucije također imaju ključnu ulogu u omogućavanju investicija – korištenjem ekonomskih instrumenata, podticaja i mehanizama finansiranja kako bi se aktiviralo učešće privatnog sektora i modernizirala infrastruktura.

Zajednička odgovornost, zajednička korist

Cirkularna ekonomija dovodi u pitanje ideju da se odgovornost za upravljanje otpadom može izolirati. Nijedan akter ne može donijeti promjenu samostalno.

• Domaćinstva ne mogu razdvajati otpad ako ih sistemi u tome ne podržavaju.
• Privreda ne može ulagati ako su pravila nejasna ili se ne primjenjuju dosljedno.
• Institucije ne mogu provoditi principe cirkularne ekonomije bez podrške javnog i privatnog sektora.

Međutim, kada se ove uloge usklade, promjene se dešavaju brzo.

Bosna i Hercegovina ima snažne temelje za ovakav zajednički pristup: duboko ukorijenjene vrijednosti zajednice, rastući privatni sektor i sve veće usklađivanje s politikama Evropske unije. Ono što je sada potrebno jeste zajednička promjena načina razmišljanja – od pitanja „ko je kriv?“ ka pitanju „kako da radimo zajedno?“

Cirkularna budućnost predstavlja zajednički izbor

Odgovornost za otpad nije pitanje upiranja prstom, već prepoznavanja međusobne zavisnosti.

Svaka razdvojena boca, svaki redizajnirani proizvod i svaka usklađena politička odluka doprinose sistemu u kojem materijali zadržavaju vrijednost, a otpad gubi svoje značenje. Cirkularnost se ne nameće – ona se zajednički gradi.

CETAP postoji kako bi podržao ovo zajedničko putovanje: jačanjem politika, uključivanjem institucija, podrškom privredi i podizanjem javne svijesti, kako bi Bosna i Hercegovina prešla s fragmentirane odgovornosti na zajednička rješenja.

Naposlijetku, ta cirkularna tranzicija neće biti ostvarena od strane jednog aktera – već od strane svih nas.